Željezni oksidni pigmenti: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m RpA: WP:NI, WP:HRV
m slijedeći / sljedeći
Redak 16:
Sintetski oksidi željeza jesu željezovi oksidi različita sastava i boje, koji su u usporedbi s prirodnim pigmentima željeza podjednako inertni i kemijski otporni, postojani prema djelovanju svjetla i povišenih temperatura, ali su čišćeg tona, veće izdašnosti boje i izvenredne pokrivne moći. Na ta poboljšana svojstva utječe, osim ostalog, i ujednačena veličina, oblik i raspodjela čestica. S obzirom na kemijski sastav, i ti pigmenti sadrže jednostavne i [[hidrati]]zirane okside željeza (α Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub>, α FeOOH, γ FeOOH, Fe<sub>3</sub>O<sub>4</sub>), ali se [[Sinteza (kemija)|sintezom]] mogu pripraviti u čistom obliku i u čistom tonu boje kao crveni, žuti, narančasti i crni pigment. Međutim, smeđi sintetski željezni pigmenti rijetko su homogeni, već su to obično smjese crvenog, žutog i crnog pigmenta.
 
Za sintezu pojedinih oksidnih pigmenata željeza postoji više mogućnosti. Tako se, na primjer, sintetsko željezno crvenilo može proizvesti jednim od slijedećihsljedećih postupaka: pregradnjom željeznih spojeva u čvrstom stanju ([[žarenje]]m), redukcijom aromatskih nitro spojeva pomoću metalnog željeza, [[Hidroliza|hidrolizom]] ranije oksidiranih otopina željeza(II) u prisutnosti metalnog željeza, toplinskom razgradnjom željeznih spojeva i taloženjem iz otopina željeza(II) uz istodobnu [[oksidacija|oksidaciju]] [[zrak]]om. Vrlo je važno da se te reakcije provode uz strogo kontrolirane uvjete kako bi se dobio željeni proizvod najboljih svojstava. Varijacijom reakcijskih uvjeta neka se reakcija može usmjeriti u više smjerova i mogu se dobiti različiti proizvodi. Taloženjem iz otopina željeza(II) može se, na primjer, uz različite okolnosti proizvesti crveni, žuti ili crni pigment.
 
Upotreba sintetskih oksidnih pigmenata željeza slična je upotrebi takvih pigmenata dobivenih iz prirodnih izvora, ali se sintetski pigmenti zbog svojih prednosti u mnogim svojstvima više cijene i upotrebljavaju za kvalitetnije proizvode. Oko 2/3 proizvedenih količina troši se za bojenje [[Građevinski materijal|građevinskog materijala]] ([[beton]], [[kamen]] za popločenje, [[bitumen]], [[fasada|fasadna]] [[žbuka]]), nešto manje od 1/3 upotrebljava se za pigmentiranje [[lak]]ova, uljenih i disperzijskih boja ([[nalič]]a), a ostatak se primjenjuje za bojenje u proizvodnji [[papir]]a, [[Sintetika|sintetskih materijala]], [[emajl]]a i tako dalje. Zbog svoje neotrovnosti upotrebljavaju se i za bojenje [[Ambalaža|ambalažnog]] materijala za [[hrana|hranu]], na primjer smeđeg papira za [[Bombonijera|bombonijere]]. Osim kao obojeni pigmenti, upotrebljavaju se vrlo čisti željezni oksidi Fe<sub>3</sub>O<sub>4</sub> i γ Fe2<sub></sub>O<sub>3</sub>, kao prenosioci informacija na [[Magnetska vrpca|magnetskim vrpcama]].<ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Boje i lakovi'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref>