Batokljun
Batokljun (Coccothraustes coccothraustes) je ptica iz porodice zeba unutar reda vrapčarki.[1] Najbliži mu je srodnik zimovka. Vrlo su tihe i nenametljive, a obično se mogu naći u parovima ili malenim grupama.
| Batokljun | |
|---|---|
 | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Passeriformes |
| Podred: | Passeri |
| Infrared: | Passerida |
| Natporodica: | Passeroidea |
| Porodica: | Fringillidae |
| Potporodica: | Carduelinae |
| Rod: | Coccothraustes |
| Vrsta: | C. coccothraustes |
| Dvojno ime | |
| Coccothraustes coccothraustes (Linnaeus, 1758.) | |
| Rasprostranjenost | |
 Rasprostranjenost C coccothraustes, žuto ljeti, zeleno stanarica, plavo zimi | |
| Baze podataka | |
Izgled uredi
Batokljun ima ukupnu duljinu između 16,5 i 18 cm, raspon krila od 29 do 33 cm i težinu između 48 i 62 g. Imaju prilično zdepast izgled, a ženke su manje od mužjaka. Kljun je sive, metalne boje (svjetliji zimi nego ljeti), noge su kratke i ružičaste, rep je kratak, a oči su smeđe boje. Mužjaci imaju upadljivije perje od ženki. Glava je svijetlosmeđe boje, grlo crno, bočne strane vrata i leđa siva, krila tamnosmeđa, a trbuh sivkastosmeđ. Sredinom krila protežu se i tri linije, bijela, smeđa i plava.
Ishrana uredi
Hrani se tvrdim plodovima, koje drobi svojim jakim kljunom i snažnim viličnim mišićima. Ti mišići mogu proizvesti silu koju stvara teret od 30 do 48 kg. Osim toga, hrani se i bobicama, pupoljcima i povremeno gusjenicama i kukcima. Mogu sažvakati i lišće masline. Često se hrane u grupama, naročito zimi.
Rasprostranjenost uredi
Rasprostranjeni su u čitavoj Europi, istočnoj Aziji (uključujući i sjeverni dio Japana) i Sjevernoj Africi.[2] Obično nastanjuje listopadne šume, naročito ako drveće daje plodove. Javljaju se i u parkovima i vrtovima. Mogu se naći i u zimzelenim šumama ako u blizini postoji izvor vode. Zimi traže šume s drvećem koje im pruža hranu, kao što su trešnje ili šljive.
Gniježđenje uredi
Gnijezdi se jednom godišnje i to od travnja do lipnja.
Literatura uredi
- ↑ Arnaiz-Villena, A.; Moscoso, J.; Ruiz-del-Valle, V.; Gonzalez, J.; Reguera, R.; Wink, M.; Serrano-Vela, J. I. 2007. Bayesian phylogeny of Fringillidae birds: status of the singular African oriole finch Linurgus olivaceus and evolution and heterogeneity of the genus Carpodacus (PDF). Acta Zoologica Sinica. svezak 53 (broj 5): str. 826. – 834. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 30. rujna 2011. Pristupljeno 14. prosinca 2009.
- ↑ Arnaiz-Villena, A; Gómez-Prieto, P; Ruiz-de-Valle, V. 2009. Phylogeography of finches and sparrows. Nova Science Publishers. ISBN 978-1-60741-844--3. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. studenoga 2013. Pristupljeno 7. svibnja 2014.