Epikur
Epikur (grč. Ἐπίκουρος, Epikouros, Samos, 341. pr. Kr. - Atena, 270. pr. Kr.), bio je filozof iz helenističko-rimskog razdoblja. Znanošću se počinje baviti s četrnaest godina. Napisao je oko 300 znanstvenih radova. Njegova djela nisu sačuvana u cjelini. O njemu je najviše pisao njegov sljedbenik iz Rima: Tit Lukrecije Kar. Njegovo poznato djelo je "O prirodi stvari". Mjesto gdje je Epikur predavao zvalo se "Epikurov vrt".
| Έπίκουρος Epikouros | |
 | |
| Zapadna filozofija | |
| Antička filozofija | |
| Rođenje | 341. pr. Kr. |
|---|---|
| Smrt | 270. pr. Kr. |
| Škola/tradicija | Epikurejska škola |
| Glavni interesi | Atomizam, Hedonizam |
| Utjecaji | Pamfil, Nausifan |
| Utjecao na | Metrodor, Hermah, Polistrat, Tit Lukrecije Kar |
| Portal o životopisima | |
Učenje o biću uredi
Epikur je govorio da svijet postoji objektivno i nezavisno od svijesti.
Tvrdio je da se sve sastoji od atoma i praznog prostora, i tu nalazimo sličnost između njegovog učenja i učenja antičkih grčkih atomista Leukipa i Demokrita (doktorska disertacija Karla Marxa bila je razlika između učenja Epikura i Demokrita). Epikur je uveo novine u atomističko učenje govoreći o slučajnom skretanju atoma.
Epikur je u svom učenju tvrdio i da su sve pojave u prirodi uzrokovane unutrašnjim zakonima i da nema nikakvih mističnih sila. Za njega svijet je vječan, materijalan i jedinstven. Poznata je njegova izreka: " Svemir je uvijek bio takav kakav jest i uvijek će takav biti".
Teorija spoznaje (kanonika) uredi
Za Epikura centralni problem je istina. U spoznaji on polazi od osjeta, jer oni odražavaju objektivni svijet, pa čulima treba vjerovati. Do zablude može doći zbog poremećaja u našim čulima ili trenutačne promijene u skladu atoma.
Epikur je govorio i da lik predmeta preko osjeta prodire u naše misli, i u toj tvrdnji je sličan Demokritu i njegovoj "teoriji sličica".
Etika uredi
Epikurova etika je materijalistična i individualna i kao takva antireligiozna. Za njega je najveće dobro blaženstvo i uživanje, i govorio je da sva bića izbjegavaju patnju. Zadatak filozofije je da pronađe put do sreće. Tvrdio je da je pravo uživanje, a samim time i pravi put do sreće, duhovno uživanje, a to je: prijateljstvo i znanje. Tvrdio je da je društvo skup individua, i da pravednost utvrđuju ljudi, ona ne postoji sama od sebe.
O bogovima uredi
Epikur je vjerovao da bogovi postoje, jer nikako drugačije nije mogao objasniti široku rasprostranjenost vjerovanja u njih. No, njegov stav je bio da se oni ne miješaju u naš svijet. Naime, bogovi znaju da je ugoda dobro, a patnja zlo. Suklado time, bogovi žive odvojeni od svijeta, poput Epikura koji s prijateljima provodi vrijeme u svome vrtu, jer je svako uplitanje, svaki pokušaj upravljanja svijetom neizbježno izvor patnje.
O strahu od smrti uredi
Epikur u svome učenju govori da je duša neodvojiva od tijela, zastupajući atomističku fiziku Demokrita. Dobro je i zlo u osjećanju, a sa smrću prestaje osjećanje. Stoga je besmislen strah od smrti. "Dok smo mi, nema smrti, a kada nastupi smrt, tada više nema nas."
Djela uredi
- O Prirodi
- O atomima i praznom prostoru
- O cilju
- O bogovima
