Karizma – Wikipedija
Karizma
Karizma (iz starogrčkog chárisma: χάρισμα: 'milost', ili dobiven dar "), u svakodnevnom govoru, iznimne karakteristike zbog kojih neka osoba izaziva pažnju i privrženost drugih ljudi, ili ima utjecaj na njih.[1] Karizmatičnom se smatra osoba koja može motivirati i inspirirati druge ljude, i kadra ih je pridobiti kao sljedbenike, bilo za pozitivne ili negativne svrhe.
Pojam se često veže uz političke i vjerske vođe, ali i vojskovođe, državnike, vođe kultova i pokreta, pojedince iz javnog života sl.[2] Po Richardu Wisemanu, autoru knjiga iz popularne psihologije, karizmatična osoba ima tri svojstva: osjeća snažne emocije, pobuđuje snažne emocije kod drugih ljudi, i otporna je na utjecaj drugih karizmatičnih ljudi. U religiji i sociologiji karizma ima specifičnija značenja.
Religija
U prirodnoj i pučkoj religiji vjeruje se da božanstvo daje pojedincima (poglavicama, kraljevima) tajne moći koje oni koriste na dobrobit svog plemena ili naroda. U slučaju da ne uspiju, karizma im prestaje.[1] Pojam se izvorno uglavnom koristio u judaizmu i kršćanskoj tradiciji. U Starom zavjetu karizmom su bili obdareni veliki suci, kraljevi i proroci.[1] U Novom zavjetu karizma označava od Boga dane milosti i darove Duha Svetoga.[1] Oni uključuju mudrost, znanje, vjerovanje, proroštvo, iscjeljivanje bolesnih i čudovata djela. Te se milosti i darovi koriste za služenje zajednici.
Sociologija
U sociologiji, karizmu kao jedan od temelja vlasti je najdetaljnije razradio njemački sociolog Max Weber. Karizma označava iznimne osobine ili sposobnosti koje sljedbenici pripisuju-priznaju vođi, i na kojima vođa temelji svoju moć, odnosno vlast nad njima. Weber je opisao razne vrste i primjere karizmatske vlasti, od predvodnika ranih lovačkih hordi do vjerskih vođa, umjetnika, sudaca, kraljeva i političara. Karizmatska vlast je suprotna birokratskoj. Obično se javlja u vrijeme društvenih kriza, kada se masovna očekivanja i nade usmjeravaju prema ljudima kojima se pripisuju iznimne sposobnosti te osjećaj više misije i dužnosti. Ovakva vrsta vlasti se ne temelji na razumu i pravilima, već na emocijama. Osobna je, nestabilna i ne zahtijeva veću naobrazbu sljedbenika. U izvornom je obliku održiva samo za života karizmatskog vođe.[1]
Izvori
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 LZMK, Hrvatska enciklopedija, Karizma (pristupljeno 17. srpnja 2018.)
  2. Charisma, Encyclopædia Britannica, 30. studenog 2015. (pristupljeno 17. srpnja 2018.)
Zadnji put uređivano 13. studenoga 2020., u 20:12.
Sadržaji se koriste u skladu s CC BY-SA 3.0 osim ako nije drukčije navedeno.
Zaštita privatnosti
Uvjeti uporabeKlasični prikaz
Glavna stranicaSlučajna stranicaU bliziniPrijavi sePostavkeDonacijeImpresumOdricanje od odgovornosti
JezikPratiUredi