Milovan Gavazzi

hrvatski etnolog

Milovan Gavazzi (Gospić, 18. ožujka 1895.Zagreb, 20. siječnja 1992.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih etnologa 20. stoljeća. Postavio je temelje etnološkomu znanstvenom radu u Hrvatskoj te odgojio mnoge naraštaje hrvatskih etnologa.[1]

Milovan Gavazzi

Rođenje 18. ožujka 1895.
Gospić
Smrt 20. siječnja 1992.
Zagreb
Polje etnologija i etnografija
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Sveučilište u Pragu
Portal o životopisima

Životopis uredi

Studirao je slavistiku, germanistiku i filozofiju u Zagrebu i Pragu. Utemeljitelj je etnološkog znanstvenog rada kao i nastave etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za etnologiju. U razdoblju od 1923. do 1927. radio je kao kustos u Etnografskom muzeju u Zagrebu. Od 1927. godine profesor je na Katedri za etnologiju do umirovljenja 1965. godine. Nastavnim se je radom bavio još gotovo dva desetljeća nakon umirovljenja.[1]

Bavio se poviješću etnologije, praslavenskom etnografskom baštinom, hrvatskom tradicijskom kulturom i kulturom drugih slavenskih naroda te ostalih europskih naroda kao i izvaneuropskim kulturama. Pored toga proučavao je folklornu glazbu, glazbala i ples. Uz nastavni i znanstveni rad pokrenuo je izdavačku i filmsku djelatnost te je započeo i etnološku kartografiju. Dobitnik je Herderove nagrade 1970. godine. Dvanaesti kongres Međunarodne unije antropoloških i etnoloških društava dodijelio mu je, kao etnologu svjetskoga značenja, 1988. posebnu plaketu. Autor je niza knjiga, studija i članaka.[2]

Godišnja nagrada i nagrada za životno djelo Hrvatskog etnološkog društva koja se dodjeljuje za iznimna postignuća u etnologiji nazvana je njegovim imenom.[3]

Djela (izbor) uredi

  • Godina dana hrvatskih narodnih običaja (Zagreb, 1939., 1988.2, 1991.3)
  • Pregled etnografije Hrvata (Zagreb, 1940.)
  • Sudbina stare slavenske baštine kod Južnih Slavena (Beograd, 1959.)
  • Vrela i sudbine narodnih tradicija (Zagreb, 1978.)
  • Baština hrvatskog sela (Zagreb, 1991.)

Izvori uredi

Vanjske poveznice uredi