Sociolingvistika

Jezikoslovlje‎
Jezične razine
Fonetika ¤ Fonologija ¤ Morfologija ¤ Sintaksa ¤ Semantika ¤ Leksikologija ¤ Stilistika
Jezikoslovne discipline
Primijenjeno jezikoslovlje
Usvajanje jezika
Psiholingvistika
Tipološko jezikoslovlje
Flektivni jezici ¤ Aglutinativni jezici ¤ Izolirajući jezici ¤ Sintetički jezici ¤ Polisintetski jezici
Genetsko jezikoslovlje
Dijalektologija ¤ Poredbeno-povijesno jezikoslovlje
Sociolingvistika
Lingvistička antropologija
Generativna lingvistika
Kognitivna lingvistika
Računarska lingvistika
Deskriptivna lingvistika
Poredbeno jezikoslovlje
Leksikologija
Etimologija
Korpusna lingvistika
teorijsko jezikoslovlje
empirijsko jezikoslovlje
opće jezikoslovlje
računsko jezikoslovlje
Povijest jezikoslovlja
Popis jezikoslovaca
Neriješeni problemi

Sociolingvistika je jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem uporabe jezika kao sredstva komunikacije u sociokulturnom kontekstu, odnosno bavi se pručavanjem odnosa između ljudskog jezika, društva i kulture.[1] Za razliku od sociologije jezika koja proučava utjecaj jezika na društvo, sociolingvistika proučava utjecaj društva na jezik. Pojam je prvi put uporabio Thomas Callan Hodson u studiji iz 1939. godine.[2] Lingvisti iz Indije i Japana bili su predvodnici u proučavanju jezika uzimajući u obzir socijalne komponenete 1930-ih godina 20-og stoljeća. 1960-ih godina su se pojavile prve studije sociolingvistike na Zapadu, ponajprije s radovima Williama Labova, Basila Bernsteina, Williama Stewarta i Heinza Klossa. Njihovi radovi su se fokusirali na proučavanje razlika između standardnog jezika i njegovih varijeteta, s obzirom na socijalne aspekte, kao što su rod, spol, društveni položaj i geografska pozicija govornika.

Izvori uredi

Literatura uredi

Trudgill, Peter (1974). The Social Differentiation of English in Norwich 1. 13. Cambridge: Cambridge University Press. p. 56. ISBN 9780521202640.