Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 91
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Admiral Robert Hranj

Dat ću sve od sebe da ove godine riješimo nabavu aviona

16.03.2020.
u 10:07

Načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, koji slovi kao najškolovaniji hrvatski visoki časnik, u velikom nastupnom intervjuu otkriva planove za modernizaciju vojske

I prije nego što je imenovan za načelnika Glavnog stožera te dobio čin admirala, Robert Hranj slovio je kao najškolovaniji hrvatski visoki časnik. Taj 58-godišnji Zagorac “oteo” je na početku Domovinskog rata raketnu topovnjaču “Šibenik” i sekunde su ga dijelile od raketiranja raketama RBS 15 razarača JRM-a, koji se ipak povukao. Mnogi, pak, očekuju da će “mirni” Hranj “brege derati” i na vrhuncu karijere ubrzati modernizaciju vojske, mornarice, vratiti ophodne brodove na otoke i nikako ne odustati od nabave borbenih zrakoplova.

Bili ste dio tima prethodnih načelnika, po čemu će se razlikovati prošli četverogodišnji mandat od vašeg koji je počeo?

Složeni sustav kao što su Oružane snage traži pažljivo upravljanje i ovdje je bitan timski rad. Stoga, doista vjerujem da jednostavno nastavljam tamo gdje su moji prethodnici stali, general Mirko Šundov, kao i ostali prije njega. Preda mnom je kontinuirana zadaća koja nikad neće prestati, a to je stvaranje opremljenije, modernije i uvježbanije vojske. Smjernice za to dobivamo od političkih autoriteta te na temelju toga razvijamo vojne planove. U tijeku je dovršavanje važnog dokumenta, Dugoročnog plana razvoja Oružanih snaga (DPR), na kojem su radili brojni ljudi i koji će definirati smjer razvoja Hrvatske vojske u idućih 12 godina. Neki od tih projekata su već poznati i njih ćemo dovršiti, a navodimo i mnoge nove, koje moramo ostvariti u tom razdoblju.

O kojim je važnijim projektima riječ?

Završit ćemo potpuno projekt s helikopterima Kiowa Warrior te očekujemo uvođenje helikoptera Black Hawk u operativnu uporabu, kojih smo dva dobili donacijom SAD-a, a dva kupili. To nije samo kupnja i nabava, riječ je i o pripremi infrastrukture, obuci pilota i tehničara, nabavi naoružanja. Završavamo i projekt uvođenja njemačkih haubica Panzer PzH 2000 155 mm i tada će one imati punu operativnu sposobnost. Što se HRM-a tiče, malo smo dulje razvijali prototip obalnog ophodnog broda (OOB), što i jest uobičajeno s prvim brodom. Duboko sam uvjeren da smo s OOB-31 “Omiš” dobili izvanredan brod, koji je vjerojatno najkvalitetniji brod koji HRM trenutačno ima. Ispitivali smo ga gotovo godinu dana, izuzetno kvalitetno i strogo, pri čemu smo u hodu, zajedno s brodograditeljem, unaprijedili temeljni proizvod. Sad je na redu dovršetak serije od četiri takva broda.

Ta bi serija trebala biti dovršena do rujna 2023.?

Da, to je naš plan i maksimalno ćemo se potruditi, ne samo mi u vojsci, nego i Brodosplit, da taj projekt bude dovršen po planu.

A potom, što slijedi u razvoju HRM-a, gradnja korvete?

Ambicije su nam velike, nadam se da će biti dovoljno novca za to. Vjerujem u to jer se u Hrvatskoj razvija potreban konsenzus oko toga da nam u HRM-u treba i jedan veći ophodni brod kojim bismo još efikasnije nadzirali naše teritorijalno more i ZERP, koji su površinom približno isti kao i teritorij Hrvatske. Pomorska smo zemlja i more je jedan od naših najvrednijih i najvažnijih resursa. Taj brod, koji obično klasificiramo kao višenamjenski izvanobalni ophodni brod, bi se po potrebi nadograđivao s borbenim sustavima. Brod bi bio malo većih dimenzija, dug oko 90 metara, deplasmana do 1500 tona, imao bi sve potrebne senzore, borbene sustave u skladu s mogućnostima, a mogao bi prihvatiti helikopter, čime bi se znatno unaprijedile njegove promatračke i borbene sposobnosti. Takav bi nam brod omogućio da možemo na moru boraviti znatno dulje. Sada možemo na moru boraviti nekoliko tjedana, a s tim brodom mogli bismo i nekoliko mjeseci, dakle, po potrebi, suvereno ploviti i duž Mediterana.

Stručnjaci kažu da kada kompletiramo seriju OOB-a, više neće imati smisla da svi oni budu u luci Lora u Splitu, nego da bismo ih morali izvući na vanjske otoke radi efikasnijeg pokrivanja našeg dijela Jadrana?

O operativnom razmještaju snaga HRM-a kontinuirano se razmišlja već godinama. Razvijamo koncept s više pomorskih baza, od kojih bi većina bila korištena povremeno, u skladu s operativnim potrebama. Konkretan odgovor dat će nam studija koju upravo izrađujemo. Svakako ćemo ići na koncept distribucije pomorskih snaga i u ovoj fazi razmatramo lokacije za privremeni boravak brodova, kako mi kažemo, na prednjoj crti otoka i na lokacijama koje su južnije od Splita. To će nam dati bolju operativnu fleksibilnost i brže vrijeme reakcije. Tu ćemo kombinirati postojeći način funkcioniranja s novim tehnologijama i koncepcijama. I u HRM-u dolazi vrijeme uvođenja besposadnih sustava odnosno letjelica i taj sustav može znatno unaprijediti operativnu sposobnost brodova. U svakom slučaju, morat ćemo se, operativno, odmaknuti od Splita, razmišljamo o Korčuli i još nekim otocima. Nove lokacije ne bi bile trajne pomorske baze, već bi nam takve lokacije osigurale minimalnu logističku potporu i omogućile odmor posada brodova.

Aktiviranjem pet OOB-a riješili bismo problem nadziranja i borbe protiv terorizma, krijumčarenja, upravljanja migrantskom krizom, no u borbenom smislu, je li u DPR-u ostaju topovnjače naoružane dalekometnim raketama? Vidimo da je u tijeku obnova dviju raketnih topovnjača klase Kralj, koje dobivaju nove motore.

U oba slučaja odgovor je da. Raketne topovnjače bit će u službi sve dok to bude isplativo. Nadamo se da ćemo imati dovoljno novca da zamijenimo postojeće švedske rakete RBS 15 kada njihovi resursi isteknu. U DPR-u smo predvidjeli nabavu novog raketnog sustava. I novi veliki izvanophodni brod bi bio platforma za novi raketni sustav, a sigurno je da ćemo ih ostaviti i na kamionima (MOL), na obali i otocima, jer to je jako efikasan i žilav koncept obrane. Novi raketni sustavi, za razliku od postojećeg sustava s RBS-ima, imaju domet do 200 kilometara, fleksibilniju taktiku uporabe i puno bolju zaštitu od elektroničkog ometanja. Uz to, nužno slijedi i modernizacija mornaričke radarske mreže.

Je li se zadržalo raspoloženje među glavnim političkim snagama i postoji li i dalje konsenzus oko vojnih potreba zemlje?

Vjerujem da se u Hrvatskoj razvija širi socijalni i politički konsenzus o potrebi investiranja u obranu i HV jer je to investiranje u sigurnost, sa svim pozitivnim refleksijama tog investiranja. Članica smo NATO-a i oslanjamo se na kolektivnu obranu, ali smo isto tako i mi dio te kolektivne obrane i od Hrvatske se očekuje proporcionalni doprinos. Od Hrvatske se ne traži ništa više nego od drugih članica, da se brinemo, prije svega, o vlastitoj sigurnosti. I Hrvatska je pristala na to da izdvaja barem 2 posto BDP-a za vojne potrebe.

U planu za ovu godinu na prvom mjestu je nabava rabljenih američkih oklopnih vozila Bradley, hoće li se plan ostvariti?

Nabava 80-ak Bradleya je vrlo važan projekt koji će znatno unaprijediti vatrenu moć postrojba HKOV-a. Bradleyi bi nam bili donirani, ali bi morali proći projekt modernizacije. Nama vojnicima je važno da imamo i borbeno oklopno vozilo pješaštva koje, u usporedbi s vozilima Patria, ima veću sposobnost u vatrenoj moći i zaštiti te će nam omogućiti da dosegnemo NATO-ov cilj sposobnosti. Modernizacija Bradleya važna je, dodatno, jer će se proces modernizacije odvijati u Hrvatskoj, po svemu sudeći u tvrtki Đuro Đaković iz Slavonskog Broda. SAD nam donira vozila i inicijalnu pomoć od oko 25 milijuna dolara za modernizaciju te očekuje da će se i hrvatska država tomu priključiti i nastaviti modernizaciju tih vozila.

Modernizacija će trajati godinama, no u početku bi se obnovilo desetak Bradleya za potrebe obuke, koji bi zadržali analognu tehnologiju, no istodobno bi se pokrenula digitalizacija preostalih Bradleya u Đuri Đakoviću.

Plan je da u Hrvatsku dovedemo 14 do 16 prvih Bradleya, potpuno operativnih, a ta bi vozila prije svega služila za obuku, uvježbavanje, prihvaćanje novih doktrina i standarda djelovanja. Usporedo bi se, po određenoj dinamici, modernizirali ostali Bradleyi, koji bi nakon toga s novim, digitaliziranim senzorima i sustavima bili uvođeni u postrojbe. Sada očekujemo da nam SAD dostavi konkretnu ponudu i ove bismo godine trebali dobiti prva vozila, a potom bi slijedila modernizacija. Bradleyi će ići u tzv. tešku pješačku bojnu, koja će biti dio srednje pješačke brigade po NATO-ovoj definiciji. U nju ulaze bojne naoružane moderniziranim Patriama te ona s moderniziranim Bradleyima.

Hoće li napokon ove godine biti dovršen program opremanja prvih osam Patria s izraelskim DUOS kupolama, koje nose top 30 mm i protuoklopne rakete Spike?

Brzo ćemo javnosti pokazati prvu takvu naoružanu Patriju. Ne bude li neplaniranih odgoda zbog koronavirusa, svih osam tako naoružanih Patria trebalo bi biti pokazano u svibnju. Planiramo tako nadograditi još daljnjih 20-ak Patria, a i nadogradnju jednog broja njih minobacačima većeg dometa.

Dolaze li i rakete Spike? Vidimo da ih je najavio i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić koji tamošnjoj javnosti objašnjava da su to rakete koje gađaju tenkove “odozgo”?

Rakete Spike, koje smatraju jednima od najboljih svjetskih protuoklopnih raketa, dolaze prema planiranoj dinamici i označit će veliko povećanje naših protuoklopnih sposobnosti. No, ne želimo se uspoređivati ni sa kim, već se jedino i uvijek brinemo o vlastitoj obrani. Ne tražimo ni od koga dopuištenje za naše planove obrane, niti želimo da nas netko gleda kao prijetnju. Sve ono što gradimo treba biti u funkciji odvraćanja, a, zlu ne trebalo, i u funkciji obrane domovine.

U nastupnom govoru izrekli ste slogan “red, rad i stega”. Dogodilo se nekoliko afera vezanih uz nedisciplinu i stanje u našim eskadrilama?

To je temelj svake vojne organizacije. HV je složen mehanizam od 16-ak tisuća ljudi, raznih karaktera i osobnosti. Vojnički poziv biraju osobe koje su sklonije avanturizmu, hrabrije, spremnije na rizike, oni koji žele aktivan i dinamičan posao. To je, ustvari, poželjna karakteristika i to ne želimo kod njih zatomiti, ali je naša zadaća da to potpuno kontroliramo, pogotovo kada su vojnici u stresnim situacijama, kao što su obuka, vježbe, krizne situacije ili borbena djelovanja. Vojnika morate ohrabrivati da bude istraživačkog i avanturističkog duha, skloniji riziku, a oni moraju razumjeti širi kontekst, nacionalne smjernice i politike, te potpuno poštovati pravila i propise. Po samoj prirodi posla, vojni poziv je rizičniji nego neki drugi, pa je temelj našeg djelovanja nastojanje da se smanji vjerojatnost neželjenog događaja, a to je moguće samo rigoroznom obukom i maksimalnim pridržavanjem pravila i propisa. Moja je želja da u tome budemo još precizniji i stroži. Istodobno, nije nam želja da stvorimo odbojnu i nepopustljivu organizaciju, nego da životno okružje našim vojnicima bude poticajno, atraktivno i ugodno, u skladu sa standardima 21. stoljeća.

Kakva je situacija trenutačno u zrakoplovnoj bazi u Zadru s pilotima, odvija li se obuka, što je s Kiowama?

Situacija je dobra, to su sve vrhunski profesionalci, šokovi zbog nedavnih nesretnih događaja prolaze i svi borbeni sustavi se održavaju. Borbeni helikopteri Kiowe čekaju još nalaz povjerenstava. Jedno vodi glavni zrakoplovni vojni istražitelj, a drugo zamjenik načelnika Glavnog stožera i ono je već završilo rad. Slijedi odluka o daljnjem statusu helikoptera Kiowa, oko nastavka obuke i ostalih letnih zadaća. Vjerujem da ćemo odluku donijeti već sljedeći tjedan. Oko uzroka same nesreće helikoptera oznake 327 istraga još traje. Trebamo odvojeno promatrati dva pitanja: što se dogodilo tijekom leta konkretnog helikoptera koji je pao, te ispravnost svih ostalih helikoptera. Čekamo da naš glavni vojni zrakoplovni istražitelj da svoju ocjenu i preporuku. Piloti imaju svoje planove obuke, lete na školskim helikopterima. Ali moraju letjeti i na svojim helikopterima, jer pilot koji ne leti nije dobar pilot. Trenutačno su svi helikopteri, osim Kiowa, u funkciji.

Hoće li u vašem četverogodišnjem mandatu biti riješena i nabava borbenog aviona?

Dat ću sve od sebe da bude riješena. Usprkos svim kašnjenjima, to je još uvijek moguće. Prve formalne ponude očekujemo 7. svibnja. Nakon toga, utrošit ćemo iduća dva mjeseca na pregovore sa svakim ponuđačem s ciljem poboljšanja ili korigiranja ponude, osiguravanja eventualnih dodatnih odgovora, a onda idemo u završnu analizu i vrednovanje ponuda. To bi otprilike trebalo trajati još mjesec dana. U kolovozu, dakle, Povjerenstvo bi trebalo donijeti prijedlog najbolje ponude.

Jedan ili dva prijedloga, za novi i rabljeni zrakoplov?

Dat ćemo prijedlog i za novi i za rabljeni. Tu onda prestaje odgovornost našeg Povjerenstva. Tada će red biti na političkim autoritetima da donesu odluku. Vjerujem da je sve to, ako ne bude većih poremećaja u gospodarskom razvoju, moguće obaviti po planu. Naravno, moramo razumjeti da Hrvatska uvijek može produljiti rokove, prekinuti ovaj proces i donijeti odluku u skladu s procjenom promocije vlastitih nacionalnih interesa. Hrvatska, kao suverena država, u odlučivanju se može voditi sposobnostima aviona, cijenom, procjenom važnosti partnera, kombinacijom svih elemenata, može ići na izravnu pogodbu. Vjerujem da će ponude biti dobre te da neće biti lako odabrati najbolji avion. Bit će sigurno dvije do tri ponude koje bi si Hrvatska, nadam se, mogla priuštiti.

Uključujući i nabavu novog zrakoplova?

Naravno, uključujući i nabavu novog aviona. Podsjećam, tražili smo ponudu za novi od SAD-a i Švedske, rabljeni od Grčke, Izraela, Francuske, Italije i Norveške. Vrijedi napomenuti da su svi ponuđači spremni ponuditi neku vrstu višegodišnjeg financiranja, pa čak i SAD, koji to inače radi po vrlo strogim procedurama. Naravno, to vrijedi sklapamo li ugovor s državom, tzv. država s državom (Government to government).

U našoj narudžbi i dalje ostaje višenamjenski zrakoplov, a ne samo onaj za tzv. air-policing?

Da, višenamjenski zrakoplov, to znači da mora biti dizajniran za više namjena. Tu će biti važna i ocjena naših pilota, no najvažnija je sposobnost borbe zrak-zrak, potpora zemaljskim snagama, a bude li resursa, to može obuhvaćati i protuelektroničko djelovanje i sl. Sve ponude o kojima smo govorili odnose se i na višenamjenske zrakoplove.

Mi i dalje govorimo o eskadrili o 12 aviona, ne manjoj?

U procesu koji smo započeli, da, govorimo o 12 aviona, 10 jednosjeda i dva dvosjeda. Naravno, ako se država odluči za neki drugi broj, to onda mora biti posebna odluka izvan ovog trenutačnog procesa.

Ovdje imamo i problem “skoka” naših pilota s aviona druge generacije na zrakoplov četvrte ili četiri plus generacije?

Ovdje sam kao mornar, dakle, laik po pitanju zrakoplovstva i kao takav imam čvrsto mišljenje (smijeh). Puno je lakše skočiti s aviona druge na avion četvrte generacije, nego obrnuto jer su za pilote avioni nove generacije lakši za letenje. Naš pilot koji danas leti na MiG-u 21 doista je majstor nad majstorima. A kad, primjerice, sjedne u F-16, njemu je ipak puno lakše jer kompjutor za njega obavlja puno toga. Pravi će izazov biti za tehničare, inženjere, infrastrukturu, odnosno sve one koji moraju podržavati avion u zraku. Sasvim je moguće da će se pojaviti vremenski jaz između vremena gašenja sposobnosti MiG-ova 21 i vremena dolaska novih ili rabljenih drugih zrakoplova.

Hoćemo li na neko vrijeme izgubiti sposobnost vlastita nadzora?

Dio naših MiG-ova 21 će “izdržati” do 2024. Stoga bismo već ove godine morali sami sebi odgovoriti što i kako dalje. To je prvi preduvjet. Najkasnije do početka sljedeće godine moramo imati odgovor što hoćemo i, poželjno, imati ugovor o nabavi aviona u džepu. Kad to riješimo, imamo tri i pol godine vremena za dolazak novih zrakoplova. Nadam se da nećemo doći u situaciju da nemamo vlastite avione za zaštitu našeg neba, ali ako do toga i dođe, i za takvu situaciju ima rješenja. Kao članica NATO-a, možemo to izdržati jedno kraće vrijeme jer NATO vodi brigu o svim svojim članicama, posebno po pitanju čuvanja neba.

Vjerojatno se mogu uključiti i neke podvarijante, pa organizirati nastavak obuke kod nas, uz privremeni dolazak nekoliko aviona za tu namjenu i slično? Ili je jedina mogućnost da “air-policing” privremeno preuzmu Italija i Mađarska?

To sigurno nije jedina mogućnost. U takvom slučaju, nadam se ipak manje vjerojatnom, prva je opcija pomoć jedne ili više članica NATO-a. Svakako moramo razmotriti sve opcije i sve raspoložive modele, možemo se obučavati na stranim avionima kod nas, pa bi to opet bio svojevrsni “air-policing”. Možemo i unajmiti avione za to. Ostaje i mogućnost tzv. generiranja snaga kao što se radi za baltičke države, no o tome kad dođe vrijeme. Najvažnije je da odlučimo o tom pitanju u vremenskim okvirima o kojima sam govorio. Svaka opcija koja uključuje pomoć u čuvanju našeg neba uvijek je privremeno rješenje, koliko god to dugo trajalo.

S Mađarskom i Italijom već smo dogovorili mogućnost uskakanja njihovih aviona za zračni nadzor u Hrvatskoj?

S Mađarskom imamo sporazum o djelovanju u međugraničnom području, a s Italijom o tome pregovaramo. Taj ugovor ne znači da Mađarska može čuvati naše nebo. Tim se ugovorom jednostavno olakšavaju operacije nadzora zraka u pograničnom području, npr. u slučaju da jedna država počne progon aviona nad kojim nema kontrolu može ga nastaviti pratiti i preko granice, u slučaju da susjedna država ne stigne prihvatiti praćenje aviona na samoj granici, čime se ne prekida nadzor zrakoplova. Naravno, taj ugovor vrijedi u oba smjera.

Nakon razgovora o povlačenju savezničkih vojska iz Afganistana i kako je tamo otišao vjerojatno naš posljednji kontingent, “mjere” se i ostale mirovne operacije. No, neće biti daljnjih povlačenja iz drugih misija, zar ne?

Naš angažman u Afganistanu se, nakon 17 godina, izgleda ipak približava kraju. Konačna odluka o daljnjem sudjelovanju naših snaga u Afganistanu bit će donesena vrlo brzo, a mi vojnici izvršit ćemo svaku odluku koja se pred nas postavi, bilo to postupno ili trenutačno povlačenje. Što se tiče ostalih operacija, ne nužno. Odluka se donosi od slučaja do slučaja. Mi, vojnici, jednostavno nemamo pravo na javno mišljenje o takvim pitanjima. O tome odlučuju politički autoriteti i uvijek postoji set političkih razloga zašto se hrvatska država odlučila slati svoje vojnike u međunarodne operacije. Iz solidarnosti s našim saveznicima i partnerima, zbog humanitarnih motiva, ili nastojanja da pridonesemo međunarodnoj stabilnosti i miru. Kao načelnik Glavnog stožera, mogu reći samo da HV treba biti i jest spreman i za takve zadaće. Stjecanje iskustva i uvježbavanje u složenijim okolnostima samo je dobrodošla korist od boravka naših vojnika u misijama u svijetu.

Za zračnu bazu Zemunik u Zadru postoje ambiciozni planovi da postane mjesto obuke snaga cijelog niza država?

Rado bismo modernizirali cijelu bazu, kao i sve ostale vojne lokacije i baze. Kroz mehanizme NATO-a prijavili smo se za projekt modernizacije baze u Zemuniku. Radi se, između ostalog, o ideji da se više država udruži i uvježbava specijalne snage koje se prevoze zrakom kao i uvježbavanje posada helikoptera koje bi ih prevozile. Kako postoji sve veća potreba za specijalnim snagama koje se prevoze zrakom, tako su i države NATO-a odlučile to rješavati spajanjem resursa. Hrvatska je prihvatila da bude domaćin takvom središtu gdje bi specijalne snage drugih država došle i uvježbavale se i razvijale te sposobnosti. To će uključivati razne poligone u RH, kao što su Udbina i Slunj.

Kako teku pripreme za eventualnu zaštitu granice pokaže li se potreba da vojska zbog migranata na njih izađe?

HV je i dalje spreman sa svim svojim sposobnostima pomoći i u toj zadaći. Sada hrvatska policija sjajno obavlja svoj posao i u ovom trenutku ne predviđaju se rješenja koja bi zahtijevala takav angažman HV-a. Zasad su naši planovi za takve zadaće u ladicama.

Već godinama zapinje povratak školskog broda “Jadran” koji je prisvojila Crna Gora. Ima li u tome pomaka?

To se, kao pitanje sukcesije imovine bivše države, rješava prvenstveno kao bilateralno pitanje između dviju država. Hrvatska je zainteresirana da se to riješi na obostrano zadovoljavajući način. Mislimo da bi Hrvatska imala dovoljno sposobnosti i resursa da održava taj brod kako treba te bismo mogli, zajedno sa svim državama na istočnoj obali Jadrana, napraviti plan školovanja svih pomorskih kadeta. Hrvatska je spremna održavati brod, osigurati posadu, pokrivati operativne troškove i imati takav brod spreman za obuku kadeta svih susjednih pomorskih država. Je li to možda prenaivan pogled ili utopijska ideja teško mi je reći, ali čini mi se da je dobra, racionalna i provediva.

Oružane snage najviše zaostaju u protuzrakoplovnoj zaštiti, postoji li u DPR-u plan i za to?

Postoji. HRM i Hrvatska kopnena vojska trebale bi, u skladu s DPR-om, dobiti prvo protuzrakoplovne raketne sustave kratkog dometa da se mogu štititi, odnosno da mogu štititi taktičke postrojbe, točkasto. Potom bi slijedila nabava protuzrakoplovnog sustava srednjeg dometa, unutar HRZ-a, prema Studiji PZO. Te su nabave planirane za sredinu, odnosno za kraj razdoblja DPR-a, koji se, ponavljam, piše za sljedećih 12 godina. Prvo, dakle, nabava sustava koji omogućava zaštitu na udaljenosti od šest do10 kilometara, a potom i one većeg dometa.

Ima li još Zagoraca u HRM-u osim vas?

Ima, nađe se još pokoji. No, nije admiral (smijeh). More je nama kontinentalcima, Zagorcima, uvijek bilo posebno atraktivno. Moj brat ne može proći kraj mora, makar to bio i zimski mjesec, a da se ne okupa. Ta privlačnost mora i jest razlog tome što sam se i ja odlučio za mornaricu.

Što bi poručili mladim djevojkama i momcima, je li vojni poziv dobar posao?

Želiš li malo avanturizma, prilike za putovanja i školovanja i priliku da se profesionalno razvijaš u mnogim stručnim područjima, vojni je poziv danas izuzetno atraktivan. Primanja su vrlo dobra, ali nije sve ni u novcima. To jest poziv za mlade i energične ljude kojima nije cilj uredski posao, nego žele biti aktivni. Sigurno je da će unutar HV-a dobiti priliku biti na raznim dužnostima, rukovati raznim tehničkim sustavima, od kojih su mnogi sofisticirani, a ako žele moći će ići i u međunarodne operacije, misije. Ima tu i sve više pozicija u međunarodnim zapovjedništvima – EU, NATO, UN – koje daju dodatnu priliku svakom vojniku da se profesionalno dokazuje.

Kako teku pripreme za aeromiting, CROIMAS 2020, koji bi se trebao održati u Zadru 30. svibnja?

To je najveći miting koji se ikada održava u Hrvatskoj, veliki događaj. Do sada je 11 država potvrdilo dolazak svojih zračnih snaga. Bit će to izuzetno atraktivan događaj sa šest punih sati intenzivnog letenja, a dolaze i neke od najčuvenijih svjetskih akrogrupa, iz Italije, Francuske, Švicarske... Pregovaramo s velikim državama da nam pošalju i neke najatraktivnije zrakoplove. Bit će i naša Krila Oluje, po prvi put s dodatnom atrakcijom, dimom. Imat će oni još neka posebna iznenađenja, treba doći u Zemunik.

Zašto se odustalo od nabavke njemčkih minolovaca?

Za sve mornarice sposobnost protuminskog djelovanja je visoko na listi prioriteta. Svaka suverena država mora kontrolirati, ne samo ono što se događa na površini mora, već i ono što se događa ispod površine i na dnu. Hrvatska je kao EU članica sada odgovorna i za prilazne putove našim lukama i moramo znati uvijek što se događa u podmorju. Stoga lovci mina moraju biti prioritet i naše mornarice. Prije par godina planirali smo nabaviti dva rabljena minolovca. Projekt se, na žalost nije realizirao, vjerojatno jer je kod partnera došlo do promjena politike. Izgleda da su ti brodovi naknadno procijenjeni kao prijeko potrebni i u suviše dobrom stanju da bi ih se njihove mornarice odrekle. A imali smo već i spremna sredstva za taj projekt. Sad imamo sličan plan. Pronašli smo jednako zanimljive brodove u našem susjedstvu i nadamo se da će ta nabavka uslijediti 2024. ili 2025.

 

Komentara 27

Avatar Uskok
Uskok
11:34 16.03.2020.

Broj vojnika mora biti bar 30 tisuća. 16 tisuća nije dovoljno za ništa. Za obranu zemlje, za zaštitu granice, za korona virus i karantenu i epidemiju...moraš imati dovoljno ljudi za sve izazove... Prije nego se dogodi najgore...

Avatar Reconquista
Reconquista
11:36 16.03.2020.

2% BDP-a za obranu domovine bi trebao biti minimum. A mi smo na 1,27%.

Avatar Graničari Stari
Graničari Stari
11:32 16.03.2020.

Hrvatska mora dići broj vojnika na minimalno 25 000. Minimalno. I 2% BDP-a za obranu što je 8 milijardi kuna. Sve ostalo je neodgovorno.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije